понедељак, 10. новембар 2014.

Njeno veličanstvo - BAKA



Verovatno svako od nas ima baku koju voli neizmerno... Ja sa mojom i sada živim, i uživam! Iz svog detinjstva pamtim divne stvari i svakakva dopuštanja od strane mojih baka, mnogo puta su nas branile, svašta prećutale mami i tati, a ako je bilo potrebe i preuzimale su krivicu za naše nestašluke... Svaka baka sve čini za svoje unučiće, čuva ih, voli, mazi, pazi... Tako je i moja majka postala baka pre malo više od četiri godine! Baka dve divne devojčice...

Koliko ih voli ne umem da opišem. A činjenicu da sve može kod bake ne mogu da promenim, na žalost!
Moja N je obožava, ne moram da napišem da je imitira i da je baka u malom, sa bakom se super slaže, sve je sluša... da ne poveruješ! Kad ostane kod bake ona uživa, svaki drugi put kad dodjemo po nju ona ne želi kući, jer kući ipak postoje neka pravila kojih pokušavamo da se pridržavamo. A kod bake je našminkana, u bakinim cipelama sa štiklom, sa sveže nalakiranim noktima ( bolje reći prstima ), i u većini slučajeva sa keceljom oko struka i sva bela od brašna... One se prvo srede u potpunosti, pa onda počnu nešto da rade i to je najčešće nešto gde je zagarantovano prljanje... Svi drugi su nebitni, samo da je baka tu, kako N kaže: „ Moja voljena baka “... Tako ja preksinić odem po nju, povedem i malenu E da vidi baku ( a tek njeno oduševljenje ne umem da opišem, priča par reči, ali „ baka “ kaže bez greške ), kad tamo moja N u bakinim štiklama, široko našminkana, sa bakinom tašnom i ešarpom...još ljuta što mora kući i kaže mi: “Pobogu ženo gde si pošla
sada kad se igramo, što lepo ne sediš sa svojim mužem i ćerkom kući i pustiš mene da budem kod moje voljene bake? “. A onda odluči da mi ispriča šta su radile, naravno po redu: „ Baka i ja smo prvo ručale, onda smo se našminkale i nalakirale nokte, pošto sam htela nešto slatko otišle smo u prodavnicu da kupimo, ali mama, išla sam u bakinoj jakni i čizmama sa štiklom i svi su se smejali. Baka mi prvo nije dozvolila da idem tako nakićena, ali sam joj rekla da me ti nećeš videti jer si kući, pa me je pustila. Sta kažeš mama, jesi li srećna? “. A ja, presrećna, naravno! Kako i ne bih bila, ide kao pokretni cirkus kroz grad, sva važna! Najbitnije je da bude kao baka!

Baka nam je pojam i nju obožavamo! Ne želim samo da im popušta u svemu, ali baka je baka i kad vidim koliko im posvećuje vremena i ljubavi, odustanem, jer znam da će im pričati o pravim vrednostima, o poštenju, da će ih učiti pravim stvarima i da će uz nju biti ljudi u pravom smislu te reči!

                                                                                                                   Nasmejana mama

Нема коментара:

Постави коментар